Prva test vožnja fosilca ikad!

Nakon što smo čuli toliko dobrih stvari o benzinskim automobilima, odlučili smo isprobati jedan nakon svih ovih godina korištenja električnog vozila. Kažu da kombiniraju povoljnu cijenu s dugim dosegom i brzim punjenjem. Pobjednička formula na papiru – ali kako se ponašaju u stvarnom životu?

Sjeli smo u testni automobil u ured prodavača automobila. Proizvođači ne prodaju automobile direktno, već samo putem nezavisnih automehaničarskih radnji kao posrednika. Može zvučati kao loš znak kupiti automobil od automehaničarske radnje koju želite posjetiti što je rjeđe moguće. No, očito ne možete kupiti automobil izravno od proizvođača, već morate proći kroz takve posrednike. Prodavač je bio vrlo “napadan” i pokušao nas je silom uvjeriti da kupimo automobil, ali iskustvo je možda bolje drugdje.

Zatim smo sjeli u automobil i pritisnuli START gumb. Benzinski motor automobila kašljao je i počeo raditi. Mogli smo čuti zvuk motora i cijelo tijelo automobila vibriralo je kao da nešto nije u redu, ali prodavač nam je jamčio da je sve kako treba. Automobil zapravo ima električni motor i mikroskopski mali akumulator, ali koriste se samo za pokretanje benzinskog motora – električni motor ne pokreće kotače. Zatim benzinski motor koristi spremnik pun benzin, fosilna tekućina, kako bi gurao automobil eksplozijom malih kapljica. Očito su to male eksplozije koje čujete i osjetite kad motor radi.

Benzinski motor sastoji se od doslovno stotina pokretnih dijelova koji moraju imati toleranciju stotinki milimetra da bi funkcionirali. Počeli smo shvaćati zašto su to automehaničarske radnje koje prodaju automobile – možda se nadaju da će nešto u automobilu pokvariti pa da to mogu popraviti?

Ubacili smo u brzinu i krenuli s trzajem. Trzaj nije bio rezultat iznenadnog ubrzanja, već benzinski motori očito ne mogu voziti tako glatko kao električni motori. Ubrzanje se uopće nije dogodilo, jer nismo mogli natjerati automobil da ide brže od 40 km/h! Tada je benzinski motor doslovno zavijao, a cijeli automobil snažno se tresao. Uvjereni da se nešto mora slomiti, zaustavili smo automobil. Prodavač nam je tada objasnio da s benzinskim motorima morate “mijenjati brzine” redovito. Između motora i kotača nije fiksna brzina, već varijabilna. Benzinski motor može proizvoditi snagu samo u ograničenom rasponu brzina, pa se stoga mora brzinskom promjenom brzina nastaviti ubrzavati. Postoje 5 različitih brzina koje možemo odabrati s povećanjem brzine kao rezultatom. Važno je, kako smo brzo naučili, uvijek odabrati odgovarajuću brzinu inače će motor ili stati ili se ozbiljno oštetiti! Potrebno je puno vježbe da biste naučili odabrati pravu brzinu u pravo vrijeme – iako postoje i modeli s automatskim prijenosom koji to mogu učiniti sami. U automobilu s ručnim prijenosom morali smo stalno paziti da ne oštetimo motor. Vrlo stresno.

Pitali smo može li se isključiti stalni zvuk motora – koji nas iskreno sprječavao da slušamo radio. Ali nije se moglo. Vrlo ometajuće.

Nakon što smo automobil ubrzali kroz komplicirano mijenjanje brzina, pristupili smo semaforu. Pustiti papučicu gasa nije rezultiralo značajnim kočenjem, morali smo jako koristiti papučicu kočnice kako bismo usporili automobil. Iznenadili smo se kad smo saznali da su kočnice potpuno mehaničke! Jedino što proizvode je toplina – kočenje ne daje regeneraciju benzina natrag u spremnik! Zvuči kao veliko rasipanje, ali ubrzo će postati još gore.

Kada smo došli do zaustavljanja, motor je nastavio raditi i automobil je vibrirao – iako je automobil stajao! Motor je i dalje trošio benzin bez kretanja automobila prema naprijed. Može li to stvarno biti istina? Da, prodavač nam je objasnio, tako je s benzinskim automobilima: motor uvijek radi i troši benzin – čak i kada je automobil nepomičan. Neki modeli, međutim, isključuju motor na crvenom svjetlu, objasnio nam je. Pa to sigurno ima više smisla.

Nakon nekog vremena došli smo do benzinske crpke gdje smo mogli napuniti automobil. Automobil je tvrdio da mu još uvijek preostaje pola spremnika, ali željeli smo isprobati čuveno superbrzo punjenje benzinskih automobila!

Dakle, otišli smo do benzinske crpke i otvorili poklopac za gorivo. Punilna mlaznica vrlo je slična priključku za punjenje, ali iz nje ne izlaze elektroni, već benzin. Benzin je izuzetno karcinogen, smrdljiva i zapaljiva tekućina dobivena iz biljaka i životinja izumrlih prije milijunima godina. Benzin se pumpa u spremnik automobila, koji zatim vozi okolo s otprilike 50 litara ove vrlo opasne tekućine, opasne po život.

Stavili smo mlaznicu na automobil, ali ništa se nije dogodilo. Prodavač nam je zatim objasnio da moramo platiti gorivo tj kolicinu koju zelimo! Slično onim izuzetno skupim brzim punjačima koje su postavile neke električne energetske tvrtke. Nakon što smo stavili kreditnu karticu u čitač, mogli smo početi točiti gorivo. Bilo je izuzetno brzo! U samo dvije minute napunili smo spremnik do maksimuma! Ali na pumpi su bila dva brojača: jedan koji je pokazivao broj litara koje smo natankali i drugi koji je pokazivao koliko će nas koštati. A taj brojač se okretao tako brzo da smo jedva mogli pratiti! Sigurno smo napunili spremnik u dva minute, ali nas je to nevjerojatnih 30 eura koštalo! Puna punjenja bi nas stoga koštala dvostruko – vrtoglavih 60 eura! Kudili smo svoju sreću što smo očito izabrali jednu od najskupljih benzinskih crpki i počeli pitati prodavača koje su druge alternative? Koliko košta napuniti kod kuće, i koliko ima besplatnih stanica?

Prodavač nas je gledao vrlo zbunjeno i objasnio da nije moguće točiti benzin kod kuće i da nema besplatnih benzinskih crpki. Pokušali smo objasniti svoja pitanja, u slučaju da ih je krivo shvatio, ali inzistirao je da nije moguće. Očito morate više puta mjesečno voziti do benzinske crpke bez ikakvog izbora pod prisilom da biste napunili svoj benzin automobil po ekstremno visokim cijenama – nema alternativa! Smatrali smo vrlo čudnim što proizvođači benzinskih automobila nisu pokrenuli vlastite besplatne benzinske crpke ili da ne postoje nekakvi solarni paneli za naftu?

Nema ni benzinskih crpki gdje možete polako napuniti po jeftinijoj cijeni. Počeli smo računati cijenu naspram potrošnje i došli do šokantnog zaključka da benzin automobil košta nevjerojatnih 12 eura na 100 km! Sigurno, električni automobili teoretski bi također mogli dosegnuti te iznose ako bi brzo punili na jednom od najskupljih punjača u zemlji – ali za benzinske automobile nema jeftinijih alternativa! Dok se električni automobili udobno pune kod kuće svake noći za 2 eura na 100 km, benzinski automobili moraju praviti okrete nekoliko puta mjesečno kako bi se napunili po tim ekstremno visokim cijenama – bez iznimke! Mjesečni trošak za benzinski automobil može – samo za benzin – lako premašiti stotinu eura! Počeli smo shvaćati zašto su tako jeftini za kupnju – njihovo održavanje je izuzetno skupo i svaki pokretni dio od njih stotine se moze pokvariti.

Također smo počeli shvaćati zašto mora biti toliko benzinskih crpki posvuda, ako svi benzinski automobili uvijek moraju ići do njih da bi se napunili. Zamislite da možete puniti svoj električni automobil samo na najskupljim brzim punjačima energetskih tvrtki – i nigdje drugdje!

S tim na umu, završili smo u prometnoj gužvi i bili smo užasnuti što benzinski motor nastavlja trošiti ove skupe kapi benzina čak i kad je automobil stajao ili se vrlo malo kretao. S benzinskim vozilima lako je upasti u anksioznost zbog troškova – osjećaj da automobil doslovno troši vaš novac! Nema jeftinog punjenja kod kuće i nema regeneracije benzina natrag u spremnik prilikom kočenja zvuči kao ekonomska ludost – pogotovo s obzirom da sav benzin mora biti uvezen iz inozemstva totalitarnih režima.

Vratili smo automobil na prodajno mjesto, povukli ručnu kočnicu i izašli iz automobila. Benzinski motor i dalje je radio! Očito se mora ručno isključiti sagorijevanje dragocjene tekućine. No, željeli smo vidjeti benzinski motor, pa je prodavač otvorio poklopac motora. Cijeli prednji dio automobila bio je potpuno zatrpan crijevima, spojevima, rezervoarima tekućina, a usred svega toga ogroman ljuljajući lijevani blok koji očito čini okvir motora. Nije bilo mjesta za prtljagu sprijeda u automobilu! Unatoč svojoj ogromnoj veličini, visokoj buci i vibracijama, motor je jedva isporučivao stotinu konjskih snaga. Motor je bio i izuzetno vruć, opekli smo se kad smo ga dotaknuli. Iako je to bilo topli ljetni dan, tako da motor nije trebao stvarati toplinu za putnički prostor.

Počeli smo se također zabrinjavati što će se dogoditi ako dođe do nesreće s benzinskim automobilom? Lijevani blok koji je zauzimao veći dio motornog prostora sjedio je usred zone sudara! Kamo bi otišao kad bismo se sudarili – bi li završio u našem krilu? Prodavač nam je jamčio da se motor u takvom slučaju nekako sklopi ispod automobila, ali nismo mogli izbjeći dojam da je blok motora bio vrlo smetnja sprijeda – oko njega su izgrađene nosive grede, što sigurno umanjuje njihovu funkcionalnost. Izbjegavanje tog sto kilograma željeznog bloka sprijeda u automobilu olakšava izgradnju sigurnijih vozila. Osim toga, vidjeli smo na internetu stotine slika i videa gorućih benzinskih automobila. Spremnik benzina očito često curi nakon nesreće, pa se zapaljiva tekućina izlijeva i zapali!

Ispod automobila prolazi ispušni sustav – vrsta dimnjaka za ispušne plinove motora. Kada sagorijevate karcinogeni benzin, proizvodi se mnogo štetnih plinova i da se nebi vozač koji vozi otrvao, cijevi stoji iza da truje drugog vozača bez njegove dozvole. Automobil uklanja najopasnije plinove, ali ono što ostane oslobađa se u otvoreni zrak iza automobila. Još uvijek nije zdravo udisati – i smrdi jako loše! I benzinski automobili smiju ispuštati te štetne plinove usred naših gradova? Nemojte miješati ispušne cijevi benzinskih automobila s onima na vozilima s gorivnim ćelijama – dok vozila s pogonom na vodik emitiraju samo vodenu paru, benzinski automobili ispuštaju štetne plinove i čak fosilni ugljični dioksid koji doprinosi budućem katastrofalnom zagrijavanju Zemlje!

Zahvalili smo prodavaču na prikazu, protresli glavama i vratili mu ključ za paljenje (da, tako se zove). Shvatio je da neće biti posla za njega, pa osim jednog oslabljenog pokušaja, više nije pokušavao prodati automobil.

Na putu kući u našem električnom automobilu gledali smo s potpuno drugačijim očima naše nesretnike koji su i dalje morali trpjeti svoje benzinske automobile. Ali uskoro će doći i njihov red za prelazak na bolje i da se otrgnu od okova nametnute fosilne tekućine i motora na unutarnje sagorijavenje koje im oduzima slobodu.

Preuzeto sa: https://teslaclubsweden.se/test-drive-of-a-petrol-car/